VIJESTI

Hrane nas smećem. Da li je moguće zdravo se hraniti u gradovima?

Hrane nas smećem. Da li je moguće zdravo se hraniti u gradovima?

U šetnji supermarketom šetaju se prolazi prepuni proizvoda koji su se ranije nazivali hranom, posebno ako je naš budžet ograničen. Velika većina hrane je nezdrava mješavina šećera, ulja vrlo niskog kvaliteta (palma, repica), konzervansa, škroba, vode i aroma.

Jelo u restoranima, posebno onim s jeftinom hranom koju često posjećuje većina zaposlenih (poput picerija, hamburgera s brzom hranom, kineskih restorana ili drugih sličnih objekata), ne poboljšava izglede. A isto se događa i pri kupovini gotove hrane i druge ultra prerađene hrane.

Kako je moguće kupiti tako jeftin hamburger ili lazanje od mesa?

To je zato što, osim što su napravljeni i posluženi zahvaljujući ultra nesigurnom poslu, oni obično sadrže više prikrivenog smeća nego prave hrane. Zapravo, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje smanjenje konzumacije ove hrane, budući da postoje znanstvena istraživanja koja povezuju konzumaciju prerađenog mesa (poput slanine, kobasica, mortadele i nasjeckanog ili grumenci, između ostalog) s povećanim rizikom od raka ili kardiovaskularnih bolesti.

Kad smo već kod mesa, odjeljak upakiranog nareska, a posebno nemasno meso poput ćuretine, zastrašujuća je podvala. Takozvane "pureće grudi" koje nam prodaju u narescima imaju manje od 50% purećeg mesa i više su pripravak škroba, vode i aroma poput glutamata. Postoji kvalitetnija hrana za pse. Niti to mijenja išta da bira između privatnih robnih marki i drugih marki. Većina poznatih brendova poskupljuje kao rezultat njihovog većeg ulaganja u oglašavanje ili u atraktivan dizajn paketa. Međutim, njihov je kvalitet obično sličan, au nekim slučajevima i niži.

Zašto je nezdrava hrana jeftinija od zdrave prehrane?

Industrijski procesi, globalizacija i, tačnije, kapitalizam, doveli su do toga. Radni ljudi ne trebaju biti zdravi, već samo da jedemo bilo što da bismo nastavili proizvoditi i ne klonuli duhom. Taman toliko da se ne srušimo od hroničnih bolesti, sve manje financirane zdravstvene zaštite.

Mogli bismo razgovarati i o pakiranim sokovima ili mlijeku; zloupotrebe čitavog industrijskog lanca poljoprivredne, ribolovne ili stočarske proizvodnje; količina šećera u žitaricama, kolačićima ili proizvodima usmjerenim na najmanju ... samo da se postavi pitanje kako se proizvodi i konzumira u kapitalizmu, toksičnom sustavu sa životom i okolinom koji nema problema s trovanjem većina stanovništva kako bi zadržala koristi nekolicine.

Prodaju nam smeće koje izgleda kao zdrava hrana po niskoj cijeni kako bi nam napunili želudac, a od zakonodavaca do supermarketa do svakog od posrednika u ovom lancu, svi doprinose održavanju industrije. Izgubili smo primarne proizvođače, radnike posredničkih kompanija i veliku većinu potrošača.

U konačnici gubimo sve radne ljude, većinu društva zahvaćeno stezanjem generiranim niskim platama i visokim troškovima jedenja nečega što nije smeće.

Iako nas je disciplinirao s komodifikacijom, nije nas uspio natjerati da potpuno zaboravimo na lokalnu hranu, s distribuiranom i neindustrijskom proizvodnjom. Ostaje naša želja da jedemo pravu, ukusnu i kvalitetnu hranu. Ta je želja toliko jasna da se i sam kapitalizam prilagodio pokušaju zarade od zdrave hrane pretvarajući je u drugu liniju supermarketa, onu organskih ili organskih proizvoda. Ovo nije ništa drugo nego zamjena (po visokoj cijeni) za ono što nam nude drugi oblici proizvodnje i društveni odnosi. Primjer za to su potrošačke grupe organizirane da eliminiraju posrednike između proizvođača i potrošača proizvodnje, i koje promoviraju agroekološke prakse. Drugi primjer je preživljavanje određene darovne ekonomije daleko od gradova, gdje susjedi daju jedni drugima krumpir, papriku ili druge proizvode koji su ostali od žetve i koje najradije dijele prije nego što odu na otpad.

Daleko od idealizacije prošlosti prije gotovo apsolutnog trijumfa tržišne ekonomije, cilj je danas izgraditi nove prakse oko želje da se jede dobro, lokalno, bez toksičnih proizvoda ili nezdravih dodataka i bez uništavanja okoliša. Ljevica, posebno anarhisti, godinama predlažu alternativu koja se temelji na lokalnoj potrošnji, suverenitetu hrane, agroekologiji, vegetarijanskoj ili veganskoj prehrani, svjesnoj konzumaciji ...

Principi i oblici potrošnje i proizvodnje koji omogućavaju ne samo zdraviju prehranu, već prije svega zdraviji odnos između ljudi, drugih živih bića i okoline u kojoj živimo. Poticanje potrošačkih grupa, urbanih vrtova ili čak povratak u ruralna područja samo su mali koraci protiv struje, dok većina nas zaposlenih ljudi još uvijek kupuje u supermarketima ili restoranima bez hrane.

Sindikalna borba, kako za poboljšanje uslova rada, tako i za otkazivanje nezdrave industrijske prakse, takođe omogućava proširenje uskih margina. Da bi se izazvalo tržišno gospodarstvo za hegemoniju nad našom hranom, kao i za mnoga druga prava, trebat će odvažnost i mnoštvo zajedničkih strategija.

Napisao Liberty Cravan. Bez ikakve veze s pjesnikom bokserom nego sa njegovim stanjem kao dezerter, lopov, lažov i duh. Antidogmatični komunist, radikalni ekolog i odmetnik kontrakulture. Čvrsti branitelj da je, bez postojanja pobunjene, kritičke i koherentne misli koja zna komunicirati, radikalno stanje mišljenja nemoguće, pa stranka revolucije nema mogućnosti formiranja.


Video: NAJZDRAVIJA HRANA U JUGOSLAVIJI. Top 15 jeftinih namirnica (Jun 2021).