TEME

Električni autobusi, kako rade i gdje

Električni autobusi, kako rade i gdje

Evropa želi trećinu ekološki autobusi do 2030. godine bliži se rok, ostalo je nešto više od 10 godina, što nije baš dugo vremensko razdoblje s obzirom na životni ciklus ovih vozila i tempom kojim ih mijenjamo u Italiji. Gotovo starinska vozila obilaze neke od naših gradova. U nadi da ćemo ispoštovati ovaj rok, saznajmo kako električni autobusi a tamo gdje ih je već nekoliko, u procentima.

Električni autobusi: kako rade

Kad razgovaramo o tome električni autobusi moramo razmišljati o električnim automobilima jer se operativni sistem ne mijenja puno čak i ako jasno govorimo o vrlo različitim dimenzijama i težinama, kao i o zahtjevima za transportom i brzinom koji nisu usporedivi. Sistem koji je unutar električni autobusi mora nužno biti snažniji i sposobniji da povrati energiju iz kretanja samog vozila. Obično nakon otprilike 200 kilometara postane potrebno napuniti autobus na kolonama koje se nalaze u stanicama, ali postoji ekstremna ekonomska prednost jer ovo punjenje košta mnogo manje od benzina i nije čak ni potrebno svaki dan.

Većina električnih autobusa kreće se unutar naših gradova, ulicama u kojima nisu mogli ni fijukati, ali u svakom slučaju ta su vozila dizajnirana tako da se mogu kretati točno kao i ostala vozila, tako da nemaju ništa manje performanse. Međutim, velika je prednost ako ih usvojite na svojim ulicama: vrlo su tihi. Emitiraju vrlo blagu buku koja u prometu ni osjetiti. Ako živite poput mene na jedan korak od autobusne stanice, cijenit ćete ovu razliku!

U Italiji tranzicija je u toku, ta se vozila već kreću u raznim gradovima kao što su Asti, Firenca, Olbija, Vimercate, kao i u Milanu i u mnogim drugima koji se povećavaju iz dana u dan, ali i ne samo da bi odgovorili na indikacije Evrope. Ovaj plan zamjene dio je šireg koncepta održive mobilnosti, koncepta koji mora biti u srcu svakoga ko putuje, iz zadovoljstva ili zbog posla.

Pitanje je usvajanja održivih praksi prilikom kretanja, da se manje zagađuje, odabirom prevoznih sredstava koja su u tom smislu povoljna i koja ne doprinose prometu koji zagušuje gradske i vangradske putne veze. THE javni prijevoz općenito su sigurno ispravan izbor, ali ako također možemo smanjiti utjecaj autobusa na okoliš, možemo samo steći zdravlje, kako za nas tako i za planetu.

Električni autobusi: šta kaže Evropa

2030. godine, oni su odlučujući za mnoge politike zaštite okoliša koje utječu na nas i na sve građane Europske unije, ujedno je i krajnji rok do kojeg smo trebali doći do trećine javnih električnih autobusa. Osnovan je sporazumom između Parlamenta i Vijeće Evropske unije od 11. februara 2019. o reviziji Direktive o čistim vozilima 2009/33 / EU, koja ima za cilj promociju ekološki prihvatljivijih i energetski efikasnijih vozila za vozne parkove koje kupuju javne uprave.

Postoji i jedan srednji korak, 2025. godine, da diktira vrijeme tranzicije: za nešto više od 5 godina već ćemo imati četvrtinu električnih autobusa. Iako ovdje govorimo o električnim autobusima, ovaj se standard odnosi i na servisna vozila poput onih za sakupljanje otpada i dostavu paketa. Opći ciljevi, za 2025. i 2030. godinu, trebaju se zatim kalibrirati na osnovu BDP-a i stanovništva pojedinih zemalja.

Električni autobusi: gdje rade

Ako u Italiji radimo na tome, u drugim zemljama električni autobusi već su prilično prisutni. U Danskoj u Kopenhagenu za 2030. čak žele doseći 100% električnih vozila koja se mogu puniti wi-fi stupovima. Električni autobusi su takođe veoma brojni u Holandiji.

Tamo Švedska to je zemlja koja ima puno toga da kaže. Da bi se emisije ugljen-dioksida svele na najmanju moguću meru, vlada i opštine ovde su odlučile da eliminišu upotrebu fosilnih goriva u gradskom prevozu. Kompanije koje pružaju sredstva za lokalne transportne mreže umjesto hrkanja zasukale su rukave kako bi osigurale zelenije autobuse konkurenata. Tako je Geteborg postao prvi grad na svijetu u kojem rade samo električni javni autobusi koje isporučuje Volvo.

Takođe za Stockholm 950 autobusa pokreće biogoriva poput etanola ili bioplina radi smanjenja emisije ugljen-dioksida za 80.000 tona godišnje. Potom postoje neki pravi eksperimenti poput onog u gradu Kista. Ovdje autobus bez vozača vozi na udaljenosti od 20 kilometara, sa nekoliko stajališta.


Video: Nedovoljan broj polazaka autobusa iz Stare Pazove ka Beogradu (Maj 2021).